Osvrt na rad Ana-Maria Cazan 'Samoregulirane teorije učenja - predskazivač akademske prilagodbe'.
Istraživaje želi naglasiti odnose između učenikovog školskog uspjeha, psiholoških karakteristika motivacije za učenje, strategije učenja i način na koji su se prilagodili na prvoj akademskoj godini.Istraživanje polazi od hipoteze da dotadašnji školski uspjeh, strategije samoreguliranog učenja i motivacije određuju akademsku prilagodbu.
UVOD
Prijelaz na svečuilište može biti stresno iskustvo. Jedan od važnih izazova je razvijanje navike učenja i prilagoditi svoje dotadašnje strategije učenja novom načinu akademskog učenja. Prijašnja istraživanja su pokazala da neuspješne strategije učenja utječu na poteškoće s prilagodbom na prvoj godini studija. Samoregulacija je povezana s akademskim uspjehom i prilagodbom.
Akademska samoregulacija se odnosi na studente koji su samostalni samoinicijativni učenici s mogućnosti korištenja različitih strategija učenja kako bi postigli određeni cilj. Samoregulirajuće strategije učenja doprinose uspješnoj prilgodbi na studij. Ovi procesi su također povezani s učeničkim motivacijskim uvjerenjima koji su kombinacija učnikovih očekivanja uspjeha i vrednovanja dobre izvedbe znanja. Također postoje i afektivna uvjerenja koja mogu utjecati na prilagodbu studiju. Jedno od afektivnih uvjerenja je strah od pisanja testova. Učenici koji osjete tjeskobu prilikom pisanja testova koriste manje samoregulirane strategije učenja.Osobne sposobnosti koje onemogućuju samostalno učenje i razvijanje navike učenja su više povezani s akademskim uspjehom i prilagodbom. Uspješna prilagodba se reflektira na učenikovo učenja i rezultate. Iako su kognitivne sposobnosti povezane s akademskim indikatorima uspjeha u školi, nedavno istraživanje upućuje da je sposobnost samoregulacije važnija nego njegov/njezin IQ.
METODA
Hipoteza
Očekuje se da će pojedinci s višim akademskim uspjehom koristiti učinkovitije samoregulirajuće strategije učenja. Također se očekuje da prijašnji školski uspjeh samoregulirajuće strategije učenja i motivacijska orijentacija može ukazati na prilagodbu na studij.
Sudionici i procedura
Sudionici istraživanja su bili sveuilišni učenici na Transilvanijskom sveuilištu u Brasovu (280 studenata) . Mjerenja su bila provedena na učenicima prve godine psihologije obrazovanje. Sudionici su bili informirani o tome kako će dobiti povratnu informaciju o svojim uspjesima kao cijeli razred i individualno kao profil tipa učenja.
Mjera istraživanja
Korišten je upitnik akadmske prilagodbe (AAQ) i upitnik o motivacijskim strategijama učenja (MSLQ) .
REZULTATI
Samoregulacija je jako povezana s akademskom prilagodbom. Kognitivne i metakognitivne strategije su također važne za akademski uspjeh. Neočekivano, rezultati su pokazali slabu korelaciju između akademske izvedbe i kognitivnih i metakognitivnih strategija i umjerenu korelaciju između akademske izvedbe i samoregulirajućih motivacijskih strategija. Moguće objašnjenje je da učenici imaju jasno određen interes za određena područja te su akademske izvedbe manje relevantne za njihovo viđenje kompetencije. Prijašnji školski uspjeh ima slabu korelaciju samo sa samoregulirajućim strategijama ponašanja. Za regresijske modele hijerarhijski su formirani relevantni čimbenici koji određuju akademski uspjeh.
ZAKLJUČAK
Ovo istraživanje je istražilo ulogu samoregulacije i motivacije u studentovom prvom semestru na studiju kako bi se predvidjela akademska prilagodba. Korištene su globalne mjere motivacije i samoregulacije. Hipoteza je samo djelomično bila potvrđena jer akdemski uspjeh nije bio toliko važan kao prediktor prilagodbe na studij. Tjeskoba tijekom pisanja testa je povezana i s akademskom izvedbom i prilagodbom. Važnost samoefikasnosti kao prediktora je važna tijekom prve godine studija kada se student navikava na novu akademsku okolinu i navike učenja.
Daljnja istraživanja bi se trebala fokusirati na poboljšanje i adapciju MSLQ za sveučilišni level.
PITANJA ZA VAS:Što je, po vašem mišljenju, najviše utjecalo na vašu prilagodbu na studij? Što mislite, kakav je odnos između IQ-a i samoreguliranog učenja kod akademskog uspjeha? Kakav je odnos između prijašnjeg školskog uspjeha i uspjeha na studiju? Može li student koji nije imao naviku samoreguliranog učenja, na prvoj godini studija steći tu naviku? Na koji način?
Na moju prilagodbu na studij najviše su utjecale radne navike koje sam stekla kroz osnovno i srednjoškolsko obrazovanje. Samoregulirano učenje ima veze sa akademskim uspjehom budući da je to jedna od najboljih vrsta učenja. Osobno smatram da student može steći naviku samoreguliranog učenja na prvoj godini studija, iako ju prije nije imao, ali uz dosta muke i truda.
OdgovoriIzbrišiSmatram da student koji upisuje želejni studij može postići navike samoregulirajućeg učenja.Dakle, uvijet je da student mora upisati nešto što ga zanima na duže staze. Kod akademskog uspjeha potrebno je imati prosječan IQ, ali izrazite navike samoregulirajućeg učenja. Jer kao što ona stara poslovica kaže da fakultete ne završavaju pametni, već uporni.
OdgovoriIzbrišiStudenti koji kao učenici nisu imali naviku samoreguliranog učenja teže će se prilagoditi fakultetskim obvezama i učenju. Srednja škola je razdoblje kada bi učenici već trebali znati kako učiti, što se kasnije prenosi na studij. Samoregulirano učenje je najbolji oblik učenja jer učenik uči kada i kako želi. To je odlična metoda posebice na fakultetu jer svako ima drugačiji pristup i metodu učenja koja mu najbolje odgovara i olakšava učenje.
OdgovoriIzbrišiSlažem se sa kolegicom Petrom, odličan članak!
IzbrišiNa moju prilagodbu na studij utjecale su navike koje sam naučila u srednjoj školi i sada sam samo nastavila s tim. Mislim da student može steći naviku samoreguliranog učenja ako se potrudi i ako to baš želi.
OdgovoriIzbrišiSlažem se s kolegicom Mineom, samoregulirano učenje se može naučiti uz puno truda i želje. Na moju prilagodbu najviše su utjecale navike koje samo usvojila u svoj prijašnjem školovanju.
OdgovoriIzbrišiNa moju prilagodbu utjecale su navike koje sam stekle tijekom dosadašnjeg školovanja. Smatram da se samoregulirano učenje možda može postići i naknadno, ali vrlo teško. Što se tiče uspjeha u školi i na studiju mislim da to nema nikakve veze jer znam jako puno primjera kod kojih je uspjeh u srednjoj skoli bio izvanredan dok se na faksu pokazalo upravo suprotno, dok je isto tako puno slučaja kod kojih je učenik tijekom srednje škole jedva prolazio dok je upisavši faks i učeći ono što ga stvarno zanima postao jako uspješan !
OdgovoriIzbrišiU potpunosti se slažem. Uspjeh u srednjoj školi I fakultetu nisu povezani. Fakultet je dosta zahtijevniji te se od studenata puno više traži I očekuje te zato uspjeh na fakultetu kod pojedinaca može biti lošiji nego onaj u srednjoj školi. Kao što je već kolegica napisala uspjeh na fakultetu će biti bolji od onog u srednjoj školi ako je učenik u srednjoj školi bio pretrpan s gradivom I morao je učiti I one predmete koji ga nisu zanimali samo zato što su dio nastavnog plana I programa. Odabirom željenog fakulteta,student uči I sluša samo one predmete koji ga stvarno zanimaju te ga pripremaju za budući posao.
IzbrišiTakođer se slažem s kolegicom Vrban. Akademski uspjeh u srednjoj i na fakultetu nisu povezani i također znam puno primjera lošijih učenika u srednjoj koji su na fakultetu bili odlični i obrnuto. Mislim da to najčešće ima veze i sa činjenicom što ljudi upišu ono što vole i žele, te samim time imaju volju za učenjem.
IzbrišiSlažem se sa kolegicom Barbarom da uspijeh u školi i na studiju nema nikakve veze jedno da drugim jer je fakultet puno teži i zahtjevniji u neku ruku od srednje škole. Te taj uspjeh koji smo imali u srednjoj školi može biti potpuno suprotan na fakultetu.
OdgovoriIzbrišiNa moju prilagodbu na studij najviše su utjecale navike koje sam stekla kroz svoje srednjoškolsko obrazovanje.Mislim da IQ-a i samoregulirano učenja osiguravaju veliki doprinos kod akademskog uspjeha, no to ne mora uvijek nužno biti tako. Uvijek postoje izuzetci. Slažem se s kolegicom Barbarom V. da se samoregulirano učenje možda može postići i naknadno, ali vrlo teško te da je fakultet uvelike teži od škole, te da uspjeh u školi ne mora osiguravati uspjeh na fakultetu.
OdgovoriIzbrišiNa moju prilagodbu je utjecala moja osobnost,ličnost i način na koji sam naučila učiti kroz svoje prijašnje školovanje. Smatram kako svi mogu samoregulirano učiti samo im se treba pokazati kako. Naravno nekima će to ići malo bolje nego drugima. Smatram da je jako teško odjedanput početi samoreguirano učiti, ali važno je početi i s vremenom se sve usavrši.
OdgovoriIzbrišiRazlika između prijašnjeg školskog uspjeha i uspjeha na studiju je većinom izrazito velika. U osnovnoj i srednjoj školi završne ocjene su bolje od završnih ocjena na studiju. Porastom godina obrazovanja, očekuje se sve više od učenika. Time učenici sa slabim samoreguliranim učenjem slabije prolaze studij.
OdgovoriIzbrišiNa studij sam se malo teže navikla, velika promjena mi je bila doći iz srednje i takvog obrazovnog sistema, na studijski. Ali, mavike koje sam stekla upravo tijekom srednje škole, pomogle su mi i na fakultetu. Samoregulirano učenje je zaista dobra metoda kojom učenici mogu ostvariti što bolje rezultate.
OdgovoriIzbrišiPrilogdba na studij mi je bila laka jer su predmet dosta slični onima iz srednje škole. Također smatram da ocjene iz srednje i na fakultetu ne moraju biti usko povezane jer se često studenti poboljšaju jer upišu faks koji su željeli ili jednostavno izgube volju i skroz popuste, mislim da je to relativno.
OdgovoriIzbrišiU početku prilagodba na studij mi je malo bila teška,nisam sve najbolje razumjela i mislila sam da možda ja necu sve to uspjeti izdržati i usvojiti,ali s vremenom sam shvatila da je općenito način funkcioniranja samih predmeta dosta sličan onome iz srednje škole pa mi je bilo samim time i lakše.
OdgovoriIzbriši